Foto galerija - Kraljeva Sutjeska, 25. listopada 2009.

U samostanskoj i župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, slavljena je svecana Euharistija – sv. Misa u okviru tradicionalne manifestacije “Dani kraljice Katarine” kojom se ove godine obilježavala 531. obljetnica smrti bosanske kraljice Katarine. Koncelebriranim Misnim slavljem predsjedao je Apostolski nuncij – izaslanik Sv. Stolice u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico, uz asistenciju provincijala Franjevacke Provincije „Bosne Srebrene“ fra Lovru Gavrana, te uz nazocnost clanova uprave Provincije, fra Pere Vrebca i fra Mate Topica, koji je i provincijalni misnistar za Franjevacki Svjetovni Red i Framu, te uz gvardijana sutješkog samostana fra Iliju Božica i uz još 15-tak fratara, koji su sa svojim vjernim pukom, 'trecorecima i framašima' ali i folklornim skupinama, došli na proslavu Dana kraljice Katarine u Kraljevu Sutjesku.

Prije same sv. Mise bilo je polusatno izlaganje oca Provincijala fra Lovre i clana uprave Provincije fra Mate prisutnim clanovima 'treceg reda' i framašima o važnosti i vrijednosti ali i potrebi FSR-a i Frame kako za Franjevacku zajednicu tako i za život Crkve u ovim našim bosanskim vrletima.

Nakon Mise uslijedila je Deseta smotra folkora u organizaciji HFS „Bobovac“ na celu sa gdom Anom Dojcinov, na kojoj je nastupilo petnaestak kulturno-umjetnickih društava iz cijele BiH ali i Hrvatske.

Prigodnu propovijed nuncija Alessandra D’Errica izrecenu pod svetim misnim slavljem nazocnome puku ali i svecenicima zbog vrijednosti i podrške u izrecenim rijecima prenosimo u cijelosti:

Propovijed Apostolskog nuncija Alessandra D’Errica na 531. obljetnicu smrti kraljice Katarine

A. Zahvaljujem dragom fra Iliji Božicu za ljubazne rijeci dobrodošlice, koje vrlo cijenim. Sa svom jednostavnošcu, htio bih kazati da sam rado prihvatio poziv da predsjedam ovom euharistijskom slavlju, zbog razlicitih razloga. Prije svega, ovo je važno franjevacko središte. Ovdje se diše zrak kulture i povijesti. Ovdje postoji kao idealna veza s prošlim kraljevstvom Bosne, iz srednjega vijeka, a takoder s kasnijim povijesnim fazama, sastavljenim od svjetla i tame, kada su fratri – hrabro i s duhom žrtve – bili dragocjeno uporište za zbunjeno stanovništvo ovih zemalja. Zahvalan sam Božjoj Providnosti za prigodu koja mi je ponudena da posjetim ovo središte upravo danas, na obljetnicu smrti kraljice Katarine Vukcic Kosaca. Kraljica je medu najvažnijim ženskim figurama srednjevjekovne Bosne. Svojim životom i svojom djelatnošcu, ponajprije je prosvijetlila mukotrpne posljednje trenutke bosanskoga kraljevstva; zatim – kad su 1463. godine kraljevstvo okupirali Turci – postala je najugledniji glas medu onima koji su radili za oslobodenje Zemlje. Njezin lik mi izgleda od velike aktualnosti. Takoder danas trebamo ugledne i dosljedne osobe, koje ce znati ljubiti i služiti ovu Zemlju iskreno i nesebicno. Takoder danas njezin glas za obranu Zemlje odjekuje opominjuce, zbog problema koji nažalost postoje, za sadašnjost i buducnost Bosne i Hercegovine.

B. Kao što cete se sjetiti, Katarina se 1446. godine s 22 godine udala za kralja Stjepana Tomaša. Nakon 15 godina braka, Katarina je ostala udovica s dvoje male djece. Novi kralj Stjepan Tomaševic dao joj je naslov kraljica majka; i tako je mogla nastaviti vršiti važnu ulogu za bosansko kraljevstvo. To je bilo providencijalno, jer – dvije godine nakon muževljeve smrti – Turci su okupirali Zemlju i ubili kralja Stjepana Tomaševica.
Katarina se nakratko preselila u Dubrovnik; zatim u Rim gdje je ostala više od 12 godina, sve do svoje smrti, da bi izbližega slijedila napore ondašnjih papa da se sprijeci turska ekspanzija. U Rimu je umrla 1478. godine. U Rimu je još uvijek pokopana u Crkvi Aracoeli. Njezin grob – kao što je poznato – bio je i jest stalan cilj hodocasnika koji vole ove zemlje, i nadaju se buducem napretku i blagostanju ove Zemlje.

C. Dakle, u molitvenoj atmosferi ovoga slavlja trebamo se pitati: odakle je kraljica Katarina dobivala toliku duhovnu energiju da bi se suocila takoder sa strašnim iskušenjima posljednjih 15 godina svoga života? Iz ono malo što sam mogao procitati o njoj, ne bih se skanjivao odgovoriti: ona je nalazila nadahnuce i snagu narocito u molitvi i kršcanskoj vjeri. Vec za vrijeme vladavine muža kralja Stjepana Tomaša, kao druge velike figure kršcanskih kneževa, ona je neprestano promicala duhovno i karitativno djelovanje te gradnju novih crkava. Zatim, u godinama svoga progonstva u Rimu, izoštrila je svoj duhovni senzibilitet i ušla u bratstvo 3. franjevackog reda. Stoga su je nakon smrti mnogi smatrali „svetom“ ili „blaženom“, i svi su je poštovali kao „vrlo pobožnu“. Upravo o ova dva elementa – molitvi i duhu vjere – današnja liturgija nas poziva da razmišljamo i meditiramo. Zanimljiv je dogadaj iz Evandelja. Postoji jedan slijepac, Bartimej, prosjak, koji živi dramu svoje patnje i svoje društvene emarginacije. Cuo je govoriti o Isusu. Sada mu kažu da je upravo On onaj koji prolazi. I tada Bartimej shvaca da je došla velika prilika njegova života. Zato pocinje vikati iz svega glasa svoju molitvu: „Gospodine, Sine Davidov, smiluj mi se.“ Nastoje ga ušutjeti, ali on nastavlja viklati još jace: „Gospodine, … smiluj mi se.“
Ovo je vjera koja se svida Isusu. Kao ona Bartimejeva, kao ona kraljice Katarine: hrabra, uporna, stalna. Vjera koja se ne brine o onome što kažu drugi, i ne zaustavlja se pred prvim poteškocama. Vjera kao ona siromaha iz Evandelja, koja se posvema povjerava Njemu, Spasitelju i Otkupitelju. Ovo je vjera koja je nadahnjivala kraljicu Katarinu i kršcanski narod, uvijek, ali posebice u trenucima poteškoca. Pozvani smo i mi ovu vjeru ispovijedati i živjeti, u sigurnosti da i nama Gospodar života i povijesti nece uskratiti svjetlost i snagu za putovanje koje nas ceka.

D. A koji je Isusov odgovor Bartimeju? Koji ce biti Isusov odgovor nama? To je odgovor slican onom s tolikih stranica Evandelja. I za Bartimeja On ispruža svoju ruku, utješiteljicu i osloboditeljicu. Ali i od Bartimeja, i od nas, On traži nešto: da svatko ucini svoj dio, da svatko preuzme svoju odgovornost. Ovdje – u dogadaju iz današnjeg Evandelja – primjecuje Evandelista – „krenuo je slijediti Ga na njegovu putu“. Isto Isus traži danas od nas, kao što je to tražio od kraljice Katarine: da ga slijedimo na Njegovu putu. To jest: da živimo dosljedno i zauzeto svoju vjeru i naš kršcanski identitet, da nasljedujemo Njegov primjer. Možda ce takoder od nas, kao od kraljice Katarine tražiti da ga nasljedujemo na Njegovu putu, do kraja: do križa i do uskrsnuca. Mnogo je križeva koje je ovaj narod nosio u svojoj povijesti; možda ce nadoci i drugi križevi u buducnosti. Ali na Njegovu rijec, i nasljedujuci primjer kraljice Katarine, pozvani smo prigrliti s radošcu svoje križeve, u sigurnosti vjere da ce i za nas, kao za Njega, doci zora uskrsnuca i novoga života.

E. Dopustite mi dodati jedno kratko razmišljanje. Kraljica Katarina se odlikovala ne samo po duhu vjere, nego takoder po svom velikom poštovanju prema Papi i Svetoj Stolici. I tako je ona, kad se bosansko kraljevstvo našlo u velikim poteškocama, iznad svega gledala na Papu, kao na uporište za spas zemlje i kršcanske vjere u ovim zemljama. S druge strane, dobro znadete kako je na povjerenje Kraljice uzvratila Apostolska Stolica: Papa ju je primio u Rimu pobrinuvši se za njezin smještaj i potrebe svakodnevnoga života, sve do smrti; i više puta je bio tumac Kraljicinih tjeskoba i briga kod ondašnjih vladajucih suverena. Katarinin primjer je bio nadahnjujuci za narode ovih zemalja, takoder u nedavnim vremenima. I kao nekada, Sveta Stolica nije propustila izici ususret potrebama ovih naroda. Želja je – koja se pretvara u molitvu u ovoj Euharistiji – da Kraljicin primjer nastavi nadahnjivati osjecaje poštovanja prema Svetoj Stolici: posebice kod kršcanskih naroda, u svim njihovim sastojnicama, crkvenim i društvenim; i osobito u hrvatskom narodu, koji u katolickoj vjeri ima specificnu oznaku svoga identiteta.

F. Draga moja braco i sestre, zaista sam radostan što sam zajedno s vama danas, u ovom cuvenom franjevackom središtu, u spomen kraljice Katarine. Zajedno s vama zahvaljujem Bogu za dar svoga života koji nam je On dao. Za vas molim da Kraljicina pouka mogne uvijek biti korisno uporište za vršenje kršcanskoga života, osobito u trenucima poteškoca. Amen!